Stani i osluhni, pa možda i čuješ...
Sve je krenulo po zlu
I kojim god da putem probam
Uvijek vrtim se ukrug
Otkad tebe nema tu
Gubim svaku priliku
I kada letim, kada sanjam
Kad se dižem, kada padam
Malo sam izgubljena u glazbenim žanrovima. Toliko toga slušam.
Pjeva mi se - iz sveg glasa. Još da znam pjevati. :)
I daleko sam na oblacima u obliku malenih srdaca.
Nisam više in love. Sada sam samo malo zaljubljena. Ali ovaj put će biti sve u redu. Valjda.
Soo in love.....
Just jump around
Got a feeling inside (Can't explain)
It's a certain kind (Can't explain)
I feel hot and cold (Can't explain)
Yeah, down in my soul, yeah (Can't explain)
P.S. Sretan Uskrs! :)
Yesterday
Jučer sam dobila napadaj jer se nisam mogla sjetiti nečega iz osnovne. Nisam štreber, kampanjac sam i to onaj užasno lijeni kampanjac koji za test uči taj dan u školi. U osnovnoj nisam bila takva, predmete koje sam volila učila sam redovito, a one koje nisam, te sam zapamtila na satu. A sada, srednja škola, i pitam se što se toliko promijenilo.
Ali silazim s teme bez ikakve namjere za to; sve ima svoje mjesto, pa ću tako kasnije postavljati metafizička pitanja vezana uz moj život. Dakle, nisam se mogla sjetiti nečega, pošto sam pravi mali hrčak, točnije pravi mali neuredni hrčak čuvam sve bilježnice, knjige i listiće, ma baš sve iz osnovne škole u jednom velikom ormaru. Ormar je, pretrpan raznim stvarčicama, koje će ne dao bog opet zatrebati. I tako sam u subotu navečer, umjesto da se opijam negdje, ili što već, ja krenula spremiti taj ormar. Pošto sam bila sama kući, imala sam dnevnu sobu za sebe. Sve sam povadila, i počela razvrstavati na hrpe po predmetima. Svaku sam bilježnicu sa sjećanjem dotakla pitajući se kako je moguće da sam se toliko promijenila. Kako sam postala baš onaj tip osobe kojima sam se inače smijala? Čak mi se i bilježnica iz osmog razreda, čini tako dalekom, kao kakav dašak dobrih vremena.
Nije samo stvar u školi, stvar je u cijelom pogledu na život. Nisam nikada bila optimistična, ne, ali nekako sam gledala na svijet s nekom određenom dozom vedrine.
Mislim promijenila sam se, i to prihvaćam. Ali teško je, kada zaviriš u taj dašak („dobre stare prošlosti“) da ne poželiš tamo ostati.
A možda su i promijene dobre. Možda jesu…..
Ne znam.
.
.
.
.
.
Moram promijeniti box. Promijenila sam se. Nisam više ona ista Ramonsica. Možda više nisam ni Ramonsica, ne znam.
Odlučila sam smršaviti. I hoću! Definitivno. Ovaj put ću izdržati više od dva dana.
Sreća
Sreća ili ne?
Jednom davno, prije prazilijun godina u mom je boxu, baš na ovom blogu, stajao citat:
„ Nema nikakve tajne u sreći.
Svi nesretni ljudi jedni su drugima nalik. Neka davna rana, neka uskraćena želja, neki udarac ponosu, neka iskra ljubavi ugušena prijezirom – ili, još gore, ravnodušnošću – prianja uz njih, ili oni uz nju, i tako žive iz dana u dan, obavijeni velom jučerašnjice. Sretan čovjek ne osvrće se unatrag. Niti gleda naprijed. On živi u sadašnjosti.
Ali tu je smetnja. Sadašnjost nikada ne može pružiti jednu stvar: smisao. Putovi sreće i smisla nisu isti. Da bi pronašao sreću, čovjek samo mora živjeti u trenutku, živjeti za trenutak. No, ako želi smisao – smisao svojih snova, tajni, života – čovjek se mora vraćati u prošlost, ma koliko bila mračna, i živjeti za budućnost, ma koliko bila nesigurna. Tako priroda sve nas draži srećom i smislom, ustrajući da izaberemo jedno od toga.“
Dakle život se svodi na izbor između sreće i smisla. Iduća rečenica te iste knjige glasi:
„ Ja sam uvijek birao smisao.“
Idem se sada, utopiti u glazbi, pitajući se živim li za trenutak.
A.D.I.D.A.S.
Opet ti dani. Dani kada se u ujutro otkotrljaš s kreveta nakon premalo sati sna. Čak se ni ne trudiš počešljati već sneno uključuješ komp, proklinješ činjenicu da imaš dugačku lozinku. Gubiš se u folderima u očajničkoj potrazi za nečim žestokim. I onda nakon pola sata nađeš korn. I onda slušaš kako pjevač ispušta neartikulirane zvukove. Ali to je u redu, jer samo takve možeš i ti ispustiti u tom trenutku.
Eh da, opet ti dani.
I ponovo počinje tvoja fascinacija kašnjenjem, jer ma koliko ranije krenula moraš zakasniti. Uvijek se nađe nešto. Nažalost to nešto nije dovoljno dobro za tvoju rasku.
Eh, da opet ti dani.
I padne ti pod satom kemije, da nemaš pojma o čemu profesor govori. Ali brzo otkotrljaš tu nepotrebnu misao i vratiš se sanjarenju o dalekim, nedostižnim gradovima.
Eh,da ti dani.
Između satova, i odmora provedenih ut traženju učionice, jer opet imaš novi raspored, sati tako sporo prolaze. Pa se čini da jedna sekunda traje preveliki broj godina da bi bilo zamislivo. I falili su ti prijatelji, i jesu. Ali nemaš vremena za njih.
Eh, ti dani.
I glava ti nježno, tiho pada pod nekim satom, za koji nisi ni sigurna jesi li izvadila potrebne artikle. I dok gledaš prema fluorescentnim svjetlima, pitajući se jesu li te možda vanzemaljci oteli i sve je ovo jedan od načina na koji te (itekako) okretno muče, pada ti na pamet da bi trebala slušati. A možda sam zapela u nekom paralelnom svijetu pa nije ni bitno? Možda, će se nešto dogoditi, pa će meteor raznijeti školu (čudom svi će biti neozlijeđeni).
Ti dani.
Praznici su gotovi. Počeli su dani, kada se učionice izmjenjuju a ti ne vidiš razliku. Kada ne stigneš u gradsku, već ideš u školsku knjižnicu. Kada je svaki dan predug, i čini se da mu nema kraja.
Da, upravo ti dani.
Svim prizemnicima ovog svijeta
And open up your eyes, open up your eyes, open up your eyes, open up your eyes
Just open up your eyes
(Coldplay - Politik)
2008
Što to ja želim od 2008 godine?
1. Želim biti veselija
Poučena iskustvom od 2007 godine, a i nekih godina prije mogu sa sigurnošću reći da je život prekratak da bi se proveo u nekom tužnom raspoloženju. U 2008 godini ja ću dati sve od sebe da budem sretna, i možda to neće bit dovoljno, ali ja ću biti zadovoljna s činjenicom da sam pokušala.
2. Želim naučiti govoriti ljudima odj*** od mene.
Ne nisam prosta. Ne nisam nepristojna, ali i vi se morate složiti sa mnom kako neke osobe to zaslužuju. Nekima osobama je suđeno da to čuju. I ja više neću šutjeti.
3. Želim znati.
Evo svečano obećajem da ću 2008 godinu završiti sa puno više znanja nego što trenutačno imam. Želim znati. Ne želim se osjećati glupo, i ne znati. I od sada ću to slijediti, jer od sada ma koliko mi se ne dalo nekada učiti, učiti ću jer želim znati.
4. Želim bolje pisati.
Ne ozbiljno, bez obzira koliko se trudim i dalje nisam zadovoljna svojim načinom pisanja aye, i kratkih priča. I zato ću u 2008 godini dati sve od sebe da se to popravi. Želim pročitati nešto svoje i pomisliti kako je to dobro napisano.
5. Želim se zaljubiti u nekoga kome je stalo do mene.
Neću se više zaljubljivati u idiote koji i ne znaju što sam. Od sada samo oni kojima je stalo do mene na isti način, na koji je meni stalo do njih.
6. Želim više čitati.
E sada… iako čitam sasvim dovoljno rekli bi neki, ja se ne slažem. Kada bi našla vremena, i kada bih mogla ja se ne bih po mjesec dana odvajala od knjiga, ali imam obaveze i ne mogu.
7. Želim smršaviti.
Nisam sada neka okruglica, ili nešto takvo, ali, i tu moram nekoga citirati: „You can never be too thin or too rich“. I ima da smršavim. Nema više čokolade kasno navečer, bez obzira na to što ne mogu spavati.
8. Želim biti ljubaznija.
Imam te trenutke u kojima se izderem na neku nevinu i nedužnu osobu. Želim kontrolirati te trenutke. I ne izderati se.
9. Želim se osloboditi prošlosti.
Ne osvrtati se na nešto što je bilo, nego živjeti u sadašnjosti. Što je bilo bilo je.
I eto to je to. 9 snova. 9 želja. A valjda ih budem ispunila.
SRETNA NOVA GODINA!
Let's
Let's dance. please...just for a second. I need it. I need to jump for no good reason. Let's jump. Please. Please, let me be happy. Please.
Can we jump high enough, to let our worries stay on Earth?
Down, while we are up?
Let's dream a world far away. Where nobody knows our names. Where, the grass is greener, and where sky is bluer? Where you can see me happy. Where there is no gravity, and you just fly on clouds.
Are we there yet?
Let's watch cartoons all night and day. And let our biggest worry be is there more chocolate in the fridge.
Let's laugh. Just laugh, to stupid things, like when I say something stupid and we both laugh. And in that moment we can conner the world of ours. A world where we are happy.
Jednostavno mi se pisalo na eng. Oprostite. Zbilja sam samo trebala to izbaciti iz sebe. :)
Far away across the land
"Kiss"
Some deny and search for things that never come around
Do I feel like a fool?
The places I have ran to all my life have disappeared
And I owe this all to you
I'm feeling like I'm sinking
And nothing's there to catch me, keep me breathing
What do I have to do?
Why can't this hurt be through?
I'm going head unto
Something I know I will fail
Why can't this kiss be true
Why won't you please let me through?
I don't understand why you always push me away
The last thing I would like to do before I go away
is cry there next to you (next to you)
Cry and talk about the good old days and where they've gone
And now how much I hate you
What do I have to do?
Why can't this hurt be through?
I'm going head unto
Something I know I will fail
Why can't this kiss be true
Why won't you please let me through?
I don't understand why you always push me away
I feel the blood drip off my body as it falls right there
on the ground
What am I now?
What am I now?
What am I now?
What do I have to do?
Why can't this hurt be through?
I'm going head unto
Something I know I will fail
Why can't this kiss be true
Why won't you please let me through?
I don't understand why you always push me away
Why you always push me away
Why you always push me away
Why you always push me away
Why you always push me away
Why you always push me away
Why you always push me away
Why you always push me away
Why you always push me away
Keep in you in the dark
Let's feel happy today.
Let's feel free.
Let's color the world in blue.
Spooky, freaky, not me. I am far away.
Minuta.
Sekunda.
Kraj trenutka.
Sreća izblijeđuje.
Vraćam se iz svoje euforije u stvarnost.
I sjećam se riječi jedne profesorice: Da biste bili sretni, morate ponekad biti i tužni.
Ja ću biti jako sretna osoba....znam to...
Mislila sam se ponovo ulogirati, i napisati nešto dobro. Nešto jako dobro. Ali samo ovo izlazi iz mene.
Razmisli o toj ideji.
Je li dobra?
Nije.
Nemoj se praviti kao da nisi znala.
Da, svaki korak donosi odluku. A na odluke ima tisuće riješenja. Ali samo je jedno pravo. Ajde mi samo još lijepo recite koje je to, i ja ću biti potpuno sretna.
Samo mi reci riješenje. Samo to tražim. Molim te?
Sutra.
Ja sve odgađam za sutra.
I onda sutra sve odgađam za neki drugi dan.
Ali posteve mi nije teško pisati, pa vas često gnjavim novima.
Dobila sam u hp svijetu neku štafetu....
Pa evo:
Što vise volis?Macke ili pse?
Mačke. Jer psi su predvidivi, i nekako dosadni. Mačke rulaju.
Crno ili bijelo?
Uvijek crno, baš ne volim bijelo. Al zato obožavam sivo. I plavo. :)
Da li bi rade otisla na neki tulum koji ti prireduje najbolja frendica ili na date s nekim deckom koji sutra putuje iz grada?
Ne znam. Ovisi o tome tko će sve biti na tulumu, i koliko je hot taj dečko. Ali mislim da prijateljstvo ide ispred tipova.
Da li bi ikada usla u Big Brother?
Da, i to odmah. Ušla bih, sve bi ih ispljuvala, i rekla im koliko su glupi, i zatim bih izašla.
Da putujes u neku drzavu, avionom... i on se srusi na pusti otok sto bi ucinila da dodes doma?
Hm. Ništa, uživala bih u prirodi. (:
Da li bi rade otisla u kino s deckom koji ti se svida jaaaako dugo ili s W. Millerom koji sutra putuje u L.A. (da imas 18 ili 20 god) ?
s tipom, ofkors. njega bi još koji put vidjela i iz tog bi se nešto razvilo.
Da li bi voljela na tjedan dana zivjeti u hogwartsu?
i da i ne. Htjela bih na tjedan dana živjeti u nekom magičnom svijetu, tj. s vilenjacima, ili patuljcima. Ali Hogwarts me podsjeća na tipične škole.
Najdraza hrana?
Špagete sa sojom.
Naj pice?
Cedevita, nescafe s vanilijom, čaj od cimeta i voda.
Najdraza pjesma?
Ovisi o raspolozenju. Sada sam tužna tak da mi je najpjesma neka tužna, dubokumna.
Sto mislis o sebi?
Niš pozitivno.
Da li bi voljela upoznati neku slavnu osobu? Koga?
Ne znam. Tada Williamsa, ili georga r.r.martina, ili tolkiena, ili kinga... tesko je reci
Kome ces predati stafetu i zasto?
Svima koji ju žele.
E da oprostite na greškama - word mi šteka
E da Ivy neš mi se dogodilo s dizekom :(
Sad, or just a little bit depressed
Malo sam tužna. Malo….malo je nekako blaga riječ….ali malo sam tužna.
U ovoj neobično praznoj, malenoj sobi Jim Morrison odjekuje. Svatko ima neku moć. On ima tu da te rastuži, da se zbliži s tvojom boli. Barem ja to tako vidim. Ima te jeben pjesme koje slušam kada sam tužna, i onda postanem još tužnija, ali u redu je…na neki način.
I šta sada? Postajem li emo? Dobro ne postajem emo. Ne režem se. Ne razmišljam o samoubojstvu. Samo sam tužna. A valjda mogu biti i ja tužna neko vrijeme….
Nemam pojma o čem je pjesma koja odzvanja sobom, ali znam da je o meni.
Ja sam čudna osoba, sve vezujem uz glazbu i knjige. Ali baš sve. Čak imam i popis pjesama koje slušam kada sam tužna.
Mrzim biti tužna…tako je jebeno depresivno……..
This is the end my only friend the end.
Ja bi kraj, kraj tuge, kraj boli, ali to bi značilo i kraj života zar ne? Ali ne želim kraj života? Ja ne znam šta želim.
The lights go out and I can't be saved
Problem s mojom tugom: dolazi neočekivano. Evo malo prije sam bila happy. I onda me puklo, i sada sam totalno emocionalno krhka. To je moj problem. Ja u stvari nisam niti jednom plakala u tužnoj situaciji, ali zato me nešto bezvezno poput neke serije totalno slomi. Ja nikada nisam plakala na sahrani. Znate kako je to neugodno? Stajati tamo, biti u crnom, biti okružne ljudima koji plaču sve jače i jače, a vama je svejedno? Nemojte me krivo shvatiti, naravno da mi nedostaje ta osoba, i da me smrt pogodila (na neki moj jedinstven način) ali ja to ne iskazujem. Totalno hladnokrvno prođem kroz sve to. To je problem. To je jako velik problem. Neki problem iskazivanja emocija. Ne mogu ih iskazati kada je to potrebno. I onda mi poslije bude žao, bude mi žao što nisam plakala, i mislim kako sam grozna osoba, ali kada jednostavno ne mogu a nema smisla siliti.
Hearing voices telling me
That I should get some sleep
Because tomorrow might be good for something
Hold on
I opet ne spavam. Ne mogu. Znate li kako je nesanica grozna? Ne moći spavati, i svakoga jutra bivati sve umorniji i umorniji? A valjda će proći. Valjda će opet doći razdoblje u kojem spavam. U kojem ne buljim u strop i razmišljam o smislu života u dva sata ujutro. I kada ću prestati učiti u 22 i nemati pojma, ali doći na ispit odmorna. Vidite meni je lako imati dobre ocjene jer nekada (vrlo često) ne mogu spavati, i što onda? Onda učim, ili čitam. I nije mi problem naučiti biologiju, ni kemiju, samo mi je problem ostati budna pod testom. I znam da je smiješno, ali to je dosta teška situacija. Ali danas ću spavati . dobila sam novi krevet. Spavati ću makar se samo pravila da spavam. 
I wanna break this spell
That you've created
Još uvijek sam zaljubljena. I nema mi pomoći. Mrzim ljubav. Mrzim to sve. Mrzim njega. Mrzim ga. Ali sam zaljubljena i nema pomoći.
I just want you to know who I am
I just want you to know who I am
I just want you to know who I am
I just want you to know who I am
Nekada davno sam znala. Ali sada ta spoznaja blijedi….i gubi se. U krizi identiteta, ne dođe li to negdje oko 40?(malo sam premlada, 1* god)
Sutra me pitaj tko sam. Sutra ću vikati svoje ime i prezime s ponosom. Danas…danas me pusti na miru. Može?
We gotta become doers, George.
Love or pain? That is the same.
Uvod, valjda:
All that you touch
All that you see
All that you taste
All you feel.
All that you love
All that you hate
All you distrust
All you save.
All that you give
All that you deal
All that you buy,
Beg, borrow or steal.
All you create
All you destroy
All that you do
All that you say.
All that you eat
And everyone you meet
All that you slight
And everyone you fight.
All that is now
All that is gone
All thats to come
And everything under the sun is in tune
But the sun is eclipsed by the moon.
There is no dark side of the moon really. matter of fact its all dark.
Novi post.
Tako brzo?
Možda prebrzo
Ali mi je potrebno jadanje, a pošto nemam pedikera, a ni frizera, a frendica nema vremena, sjetila sam se ovog bloga
Ovaj post će biti dugačak, osjećam to…
Strangers passing in the street
By chance two separate glances meet
And I am you and what I see is me
And do I take you by the hand
And lead you through the land
And help me understand the best I can
And no one calls us to the land
And no one crosses there alive
ON. Da i ja imam NJEGA.
NJEGA kojeg mrzim najviše na svijetu
NJEGA koji je najveći gad
NJEGA koji je definitivni idiot, koji je po cijelu noć vani
NJEGA koji ima curu
NJEGA koji nije moj tip – svira gitaru, a ne bubnjeve, a ja ne podnosim gitariste
NJEGA koji nije nikada sa mnom niti riječ prozborio
NJEGA koji bari sve oko sebe
NJEGA koji nikome nije bio vjeran dulje od sekunde
NJEGA kojeg sve cure žele
NJEGA koji je moja potpuna suprotnost.
NJEGA za kojeg ne mogu reći da mi je lijep
NJEGA koji kada prođe ja se sakrijem iza udžbenika iza biologije, kako ne bi vidio moje lice.
NJEGA koji kada bari cure, ja moram otići u treću učionicu dalje.
NJEGA koji je jedan od razloga zbog kojih jedem čokoladu.
NJEGA za kojeg ja nisam sigurno dovoljno dobra.
NJEGA u kojeg sam zaljubljena.
….
Mrzim ljubav.
Ljubav sucks.
Neću biti zaljubljena.
Ljubav – fuj.
Jebeni leptiri u stomaku, izađite više.
Mrzim ljubav!
Mrzim njega!
Mrzim to!!!!!!!!! Jebeno, voljenje,
Ne želim te voljeti
Volim te.
Ti ne voliš mene
Ti i ne znaš tko sam…
Tebe i ne zanima, tko sam…
Volim te.
A zašto?
Mrzim voljeti bez razloga.
Dobro htjela bih voljeti i biti voljena. Ali to je san svakoga? Zar ne?
Tides that I tried to swim against
Polako napuštam snove
Polako ih više nemam
Polako je svemu kraj
I snovi se polako pretvaraju u javu
A java mi se ne sviđa
I daleko sam ja od svojih snova
I daleko plovim, daleko
I želim se vratiti
Ali plima me vuče
Vuče daleko od snova
Your fantasies merge with harsh realities.
Bila sam u Vukovaru. Bilo je potresno…
Baš sam se zamislila o tim ljudima.
I o ratu
I o svemu
I o boli, koja je još uvijek tamo
Iznenadila me na kraju ponositost tih ljudi.
Kako gledaju naprijed, ali ne zaboravljaju prošlost.
Bilo je to jedno emotivnije iskustvo u mom životu.
Možda malo prenatrpano.
Ali isplatilo se.
Jer, oni su to zaslužili.
Eto to je ljudofi :)
bye...
till next bright post
Me vs. the world
Ne. Nije u redu. Ne, ne možete ot raditi. Ne! Rekla sam ne!
Ne!
Dosta!
****
Shoot an apple form my head
Ne! Kako je ta riječ bitna.
Ne, ne možeš me gaziti
Ja sam osoba i imam osjećaje.
Dobro, nije to baš tako glasilo kada sam izgovarala, ipak je bilo bliže ovom:
Jebem ti sve na svijetu!
Pusti me na jebenom miru
Jebe mi se za tebe baš kao što se tebi jebe za mene.
Da pretjerano puno vulgarizama, ali bitno da je efikasno…
People are people
Ja sam egoistična osoba.
Barem ja tako mislim.
Ali možda nije tako….
Ja poštujem druge, a drugi ne poštuju mene.
I onda si postavljam pitanje tko je tu egoističan?
I zašto bi se ja morala uklapati u tvoju sliku svijete?
Different people with different dreams
Ja sam samo cura u pozadini. Zašto me ne pustiš da to ostanem? Zašto ti smeta ako je meni nebo plavo, ja tebi ništa nisam rekla na to što je tebi nebo sivo?
Zašto bi se morala uklapati i misliti isto kao ti?
Ja sam ja. Ja sam drugačija od tebe – hvala bogu.
Barrel of a gun
Ali ti me ne puštaš na miru. Ti želiš, ti trebaš da ja budem kopija. Ti želiš, ti ismijavaš…
Ali ja ne želim biti isto što i ti. Ja ne trebam tebe, ja ne ismijavam.
I sutra. Sutra kada me počneš pretvarati u sebe ja ću reći NE
I've been searing at a barrel of a gun
I zajebati ću tvoj savršeni svijet. I nositi ću kričave boje kako bi se istakla moja neuklopljenost u njega. I nikada neću biti isto što i ti. Nikada neću vidjeti nebo sive boje.
I samo da znaš moj će svijet uvijek biti bolji i zanimljiviji od tvoga.
A question of time
Before they lay their hands on you
And make you just like rest.
Moja materijalistična ja: E ja neću biti kopija. Unikati su vrijedniji.
Nemam koji mi je vrag, pogotovo pretjerana uporaba vulgarizama...ali eto moji osjećaji ....
The child is grown, the dream is gone.
Trebala bi pisati taj semirski rad. I hoću. Odmah nakon što pogledam seriju, objavim novi post, prosufam netom, pojedem nešto, pa onda još čokoladu. Ali napisati ću ga ja. Samo je pitanje kada?
A sada malo o promišljanjima mene, lude teenagerice.
Danas me ujutro dočekao snijeg. Točnije bljuzga. Ali ipak neka vrsta snijega. Svake godine kada snijeg padne ja se neizmjerno veselim tome. Ove godine sam nespretno zagunđala jer sam naravno stala u svaku lokvicu vode nastalu topljenjem snijega, skoro se rasula više puta, i bila blizu ubijanja djeteta koje me gađalo grudom.
Što mi se događa? Pa ja volim snijeg! Ja volim zimu. A ove godine, taj snijeg nema čari. Nemam vremena za njega.
Imam bitnijh stvari, poput dotičnog seminarskog, za napraviti.
Vremena je malo, a stvari za obaviti sve više..
Otišli su dani bezbrižne igre, otišli u nepovrat.
Nisam tako davno pisala kako želim biti dijete. No bojim se da me vrijeme vara i da polako odrastam. Jer, nemam više vremena gađati prolaznike, i smijati im se u lice dok se oni deru na mene. Sada sam ja taj prolaznik.
Ali ja ne želim biti prolaznik, ja želim gađati ljude.
Ne mogu to više. Tužna sam. Želim natrag u osnovnu tada sam još bila dijete.
No to ne mogu. Mogu samo razglabati o Stonehengeu, na pet stranica.
Poražena sam..
Od gimnazije…
Poražena sam…
I više nisam dijete…
Porazilo me je i vrijeme…
Koje tako brzo juri….
Porazio me je i vlastiti život…
Jer ga tako živim…
Sve me je porazilo…
… i sada sam samo jedna od mnoštva…
A nitko ne kaže da je ikada bilo drukčije…
Samo sam se ja nadala da je…
Ali sada znam..
Da nije tako…
Više nisam dijete…
I odrastam iako ne želim…
I polako govorim zbogom dječjim radostima…
…iako to ne želim….
Vaša, malo depresivna, spremna hiperbolizirati
Ramonsica
Jučer i danas
Slučajni, nepozvani nalet. Ne znam zašto. Moram nešto napisati. Nešto….
Post od dva dijela
DORA
Jučer sam upoznala Doru. Da, to je dobar početak. Jučer sam upoznala Doru.
Dora je kul. Bila je opuštena. Nije se brinula. Bila je otvorena. Dora je bila Dora.
To mi se sviđa kod ljudi – Otvorenost. Kratko je to trajalo. Prekratko. Tek smo zagrebli površinu upoznavanja a ja sam morala ići.
Ali…
Bio je to doživljaj. Bilo je to drukčije od očekivanog – bilo je nepredvidivo. Nepredvidivost je ponekad dobra. Ovaj put je bila savršena. Nadam se da to nije posljednji susret.
Nadam se da je i njoj bilo lijepo.
Puna sam nadanja…. O već prošlom događaju.
Prvo sam se nadala da će sve proći dobro. A sada se nadam da se njoj svidjelo.
I neka se zna. Nemam ništa protiv guranja u tramvajima. Zabavno je. I malo, možda, traumatično.
Bilo je prekrasno i prekratko.
SONJA
Nazovem ja danas prijateljicu. A ona meni: Ja sam ti jučer izašla iz bolnice. Trenutak moje slabosti. Trenutak…trenutak u kojem me nešto presjeklo. Sjetila sam se smrti njezine mame, i njezinih dugih posjeta Zagrebu i bolnici. I mojeg jadnog tješenja. Kako sam joj govorila da će sve biti dobro, iako sam znala da neće. A sada je ona bila u bolnici.
Ljudi non – stop idu u bolnice.
Ali ne i ljudi bliski meni. Nisam znala što reći, pa sam šutjela. Nakon nekoliko trenutaka šutnje rekla je: Sada sam dobro. Biti ću dobro.
Odgovorila sam Super. I obećala otići kod nje.
Ali…nije me prestrašilo to što je ona bila u bolnici. Nego to što ja to nisam znala. Samo jer ju nisam nazvala ovaj tjedan. Samo jer ju ja nisam nazvala. Što bi bilo ako je imala neku tešku bolest? Ja to ne bi znala….
Od sada svim frendovima dosađujem pozivima.
Metal
Ja inače ne slušam metal, ali danas jednostavno sa na mom mp3 ju čuju zvukovi te vrste glazbe. Posebice Korna. Ne znam zašto – ali danas slušam metal.
Danas slušam metal.
Jer metal ne možete slušati tiho, metal morate slušati glasno.
Danas slušam metal.
Tako je danas slušam metal. Moje su slušalice čvrsto nabijene na moje uši. Oči su mi čvrsto stisnute, kako ni tračak svjetlosti ne bi dopro do mene.
Danas slušam metal.
Ništa ne čujem. Ništa ne vidim. Samo tama.
Danas slušam metal.
Nitko me nema pravo osuđivati. Danas slušam metal jer mi je to potrebno. Danas je metal lijek za moju tugu.
Danas slušam metal.
Pa što?! Slušam ga! Treba mi! Treba mi to da ne čujem vlastite misli.
Danas slušam metal.
Nikada nisam rekla, da sa ja na potpuno normalan način nosim s problemima. Ja se ne nosim s njima kao drugi.
Danas slušam metal.
Da, slušam danas metal. Sutra ću biti nagluha. Ali to je u redu – sve dok ne čujem svoje misli, sve je u redu.
Danas slušam metal.
Sve dok ne čujem svoje probleme sve je u redu. Sve je u savršenom redu.
Danas slušam metal.
Hvala bogu da postoji metal. Ja sam uvjerena da bih do sada već poludjela da ga nema. Da nema te zaglušujuće glazbe, zbog koje ne čujete sebe.
Posljednje riječi ovog posta:
Boom na da mmm dum na ema
Da boom na da mmm dum na ema
Da boom na da mmm dum na ema
Da boom na da mmm dum na ema
Da boom na da mmm dum na ema
Da boom na da mmm dum na ema
Da boom na da mmm dum na ema
Da boom na da mmm dum na ema
Da boom na da mmm dum na ema
Da boom na da mmm dum na ema
Da boom na da mmm dum na ema
Da boom na da mmm dum na ema
Da boom na da mmm dum na ema
Promjena adrese je splet slučajnih okolnosti….
.
Sve je u redu. Sve je u savršenom redu. Ja sam dobro. Ja sam uvijek dobro.
Ovo je trebao post, ali neće ga biti jer:
Nije sve u redu. Nije sve u savršenom redu. Ja nisam dobro. Ja nisam u zadnje vrijeme dobro.
Umjesto posta:
.
Sve se svodi na tu točku, na taj prag u kojem dobro prelazi u loše.
.
Pogledajte ju samo. Kako nevino narušava savršeno bijeli papir. Kako nevino narušava moju sreću.
.
Biti će u redu? Biti će bolje. Biti ću ja opet sretna.
.
Ali točka ostaje. Papir ostaje okaljan tom tako nevinom točkom.
.
Koliko točaka jedan papir može podnijeti? Sve dok ne bude potpuno ispunjen njima?
Koliko točaka ja mogu podnijeti, i koliko ih je već sada?
A sada, što inače ne činim, riječi jedne pjesme:
When you try your best but you don't succeed
When you get what you want but not what you need
When you feel so tired but you can't sleep
Stuck in reverse
And the tears come streaming down your face
When you lose something you can't replace
When you love someone but it goes to waste
Could it be worse?
Lights will guide you home
And ignite your bones
And I will try to fix you
And high up above or down below
When you're too in love to let it go
But if you never try you'll never know
Just what you're worth
Lights will guide you home
And ignite your bones
And I will try to fix you
Tears stream down your face
when you lose something you cannot replace
Tears stream down your face
And I
Tears stream down your face
I promise you I will learn from my mistakes
Tears stream down your face
And I
Lights will guide you home
And ignite your bones
And I will try to fix you
Destination unknown
Ja volim gledati crtiće.
Neki bi to nazvali djetinjastim, ali mene je briga.
Ja volim gledati crtiće.
U redu priznajem, mnogi prerastu tu fazu gdje trebaju takvo nešto, ali bolje i to nego da gledam sapunice.
Ja volim gledati crtiće.
Pa što sad? Volim i čitati. Jednostavno si ne mogu pomoći.
Ja volim gledati crtiće.
Nisam jedna od osoba koje dopuste da sav njihov jad i tuga i bijeda lebde oko njih. Ako sam zbog toga manje odrasla, ili možda djetinjasta u redu. Ne bih voljela biti odrasla, ako to znači zaboraviti čudesni svijet mašte. Ne bih se voljela na taj način nazivati odraslom osobom. Ako odrasti znači živjeti u svojim problemima i u ničem drugome ponosno izjavljujem da sam ja jedno veliko dijete. I volim biti to dijete. Volim se ujutro pogledati u ogledalu nasmiješenu. Volim gledati svijet ružičastim naočalama.
Možda to i nije najbolje. Možda je to loše i možda će mi se odbiti u glavu, ali nema veze ja sam dijete. I uvijek ću biti.
Biti ću dijete i s trideset godina, i s četrdeset, i s pedeset, ma do kraja života ću biti dijete. Biti ću jedina baba koja provodi vrijeme gledajući crtiće i s tablom čokolade u ruci.
Moji pogledi na svijet, neka ostanu dječje nevini – iako to ni sada nisu. Ali ne želim biti neka ozbiljna, tužna osoba.
Ja volim gledati crtiće.
Ja sam gledač crtića. I uvijek ću biti.
Naposlijetku, ja sam sretna. Možete li i vi za sebe reći isto?
| < | travanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (3)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (2)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Do you love?
(lyrics)
/* bila sam Ramonsica, a sada sam Adele (valjda)
/* glazbu volim iznad svega (punk, rock, sve - ali ovisi o raspoloženju)
/* volim čitati
/* obožavam čokoladu
/* za sreću mi je ponekad dovoljno gledanje plaventnilo neba
/* u zadnje vrijeme volim kišu, više nego sunčano vrijeme
/* najdraži film: Prozac nation
Box negativnosti
